Ruska agresija na Ukrajinu ubrzala je geostrateška pomeranja i u tom smislu neminovno aktuelizovala kosovsko pitanje.

Predlog koji su EU i SAD ponudili Srbiji i Kosovu u cilju  konsolidacije situacije na Balkanu rezultat je tih novih okolnosti i potrebe da se region stabilizuje i definitivno orijentiše na evroatlantske integracije.

 

To je i prilika da se Srbija po prvi put, suštinski, prikloni toj opciji. Srbija je deklarativno opredeljena za članstvo u EU i shodno tome se obavezala na vrednosti na kojima ta organizacija počiva. Svaka odgovorna zemlja uzima u obzir međunarodne okolnosti i dužna je da napravi izbor koji bi omogućio njen napredak u svakom pogledu. Stotine hiljada građana Srbije je otišlo ili svakodnevno odlaze na Zapad, oni su već napravili taj izbor.

 

Beskonačne rasprave o tome da li je Kosovo sastavni deo Srbije i neodgovorna politika Beograda koja je na delu od devedestih godina prošlog veka, prevaziđene su realnošću.

 

Od te politike nije bilo jasnog distanciranja jer se još uvek očekuju raspleti koji bi omogućili srpske aspiracije u regionu. To, osim što kvari odnose sa susedima, šteti i Srbiji koja je takvom politikom „ujedinjenja“ u drugi plan stavila modernizaciju, demokratizaciju i dobrobit svojih građana.

 

Vraćanje Kosova u državni okvir Srbije ne samo da je iluzija, već je i nemoguće bez novog rata koji bi Srbiju ponovo i nesagledivo unazadio.

 

Srbija mora konačno da se suoči i prihvati  posledice sopstvene politike, jer bez toga ni Srbi, ni Albanci na Kosovu nemaju perspektivu.

 

Francusko-nemački predlog prihvaćen od strane kompletne EU – računajući i pet članica koje nisu priznale Kosovo – a podržan i od SAD – pruža dobru osnovu da se civilizovano i dogovorom napravi korak napred. U interesu Srbije je da Kosovo i Albance prihvati kao ravnopravne partnere.

 

Predlog počiva na premisama koje iniciraju proces i otvaraju perspektivu i za Srbiju i za Kosovo. To bi relaksiralo odnose, rešilo pitanje bezbednosti Srba na Kosovu i zaštitilo njihovu imovinu, kao i kulturno i versko nasleđe.

 

Predlog otvara i perspektivu ekonomskog razvoja, jer samo dobra regionalna dimenzija Srbiju pozicionira kao međunarodni subjekat. Realizaciju sporazuma bi garantovala EU, a članstvo u Uniji bi praktično ukinulo granice i omogućilo slobodu kretanja i saradnju.

 

Ovaj predlog je prilika koju ne bismo smeli da propustimo, jer nema garancija da će biti boljih ponuda. Istorijske okolnosti nalažu odgovornost svih elita – političkih, akademskih, medijskih i verskih – da podrže Predlog koji će najzad odrediti državu Srbiju kao modernu evropsku državu.

Možete  dati svoj doprinos  popunjavanjem peticije


    Mi, potpisnici ovog apela, pozivamo predstavnike vlasti, nadležnih institucija, političke aktere i građane da podrže predlog Evropske unije i SAD, koga su inicirale Francuska i Nemačka.

     

     

    Zoran Vuletič, predsednik Građanskog demokratskog foruma

    Jelica Minić, predsednica Evropskog pokreta u Srbiji,

    Boško Jakšić, novinar,

    Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora,

    Rade Radovanović, novinar i pisac

    Filip David, pisac,

    Tomislav Marković, novinar i pisac

    Žarko Korać, profesor

    Dubravka Stojanović, istoričarka

    Rade Veljanovski, profesor

    Nenad Prokić, dramaturg

    Milivoj Bešlin, istoričar

    Ivan Videnović, profesor

    Čedomir Stojkovič, advokat

    Milan Jovanović, novinar

    Luka Jovanović, advolkat

    Radoje Stefanović, advokat

    Dragan Banjac, novinar

    Milan Todorović, kolumnista

    Veljko Đurović, snimatelj

    Vasilije Andjelić, penzioner

    Olivera Ježina, glumica

    Dinko Gruhonjić, novinar

    Jovan Komšić, profesor

    Tanja Petovar, advokat

    Aleksandar Sekulović, penzioner,

    Vlatko Sekulović, advokat,

    Aleksandar Kraus, predsednik Saveza antifašista Srbije

    Miodrag Kapor, energetičar

    Ivan Srdanović, pisac

    Olga Pintar Manojlović, istoričarka