Vojvodini vratiti autonomiju

Pokrajini treba da se vrate njena ovlašćenja i da ona stoje zapisana u Ustavu, a sadašnja autonomija izgleda kao nekakva ljuštura

Decentralizacija severne srpske pokrajine, rešavanje pitanja Kosova, evrointegracije i predstojeći izbori, bile su glavne teme na novosadskoj tribini GDF, naslovljene kao “Alternativa za bolju budućnost”, na kojoj su, pored predsednika Foruma, Aleksandra Olenika, potpredsednika Radeta Veljanovskog i predsednika IO Zorana Vuletića, govorili Jene Maglai (Mađarski pokret Subotica), Robert Karan (Vojvođanski pokret iz Temerina), Jasminko Hadžisalihović (Tolerancija Srbije) i potpredsednik Skupštine Vojvodine iz Stranke moderne Srbije – Ivan Stijepović.

GDF izlazi na predstojeće izbore s Koalicijom Dogovor (Stranka moderne Srbije i Tolerancija Srbije (za sada). Izborni uslovi su loši, objasnio je Olenik i dodao da se oni neće promeniti “sami po sebi već jedino aktivnom političkom borbom”. On kaže da se u Beogradu još uvek nagađa o cilju (ili ciljevima) bojkota i naveo da se najviše pominje želja opozicije (okupljene oko stranke Dragana Đilasa!) da se u Skupštini Srbije izbegne donošenje “odluke o Kosovu” i drugi – totalno (političko i ekonomsko) uništenje opozicije”. Moguće je, rekao je Olenik, da dan posle izbora opozicija nema poslanika i odbornika i da se, bez redovnog finansiranja stranaka iz budžeta (“koje nisu korporacije”), one unište.

“Pored izbegavanja institucionalnog delovanja, imamo i (nameru) prebacivanja političke borbe na ulicu za šta srpska opozicija nema snagu. Zbog toga ćemo izaći na izbore, rekao je Olenik i podsetio na posledice bojkota izbora od strane opozicije, one 1997. i 2002. godine, kada je (na prvim) učestvovao SPO Vuka Draškovića, a na drugim SRS Vojislava Šešelja”.

“U Beogradu se niko ne bavi decentralizacijom Vojvodine. Pokrajini treba da se vrate njena ovlašćenja i da ona stoje zapisana u Ustavu, a sadašnja autonomija izgleda kao nekakva ljuštura koja bi nestala, ali administracija ne želi da izgubi funkcije, plate, automobile… Vojvodina mora da ima prava da donsi zakone i da se bavi svim onim što nije na centralnom nivou. Sada imamo naopaku situaciju i onih famoznih SEDAM procenata i zato bi trebalo da se Ustavom reguliše da Vojvodina sama određuje svoj budžet i sudsku vlast”, rekao je Olenik i apostrofirao da u slučaju sudske vlasti treba raditi pažljivo, korak po korak a ne “lomiti preko kolena”.

Tribina GDF Novi Sad

Tribina GDF u Novom Sadu (Foto: Iljaz Tule Tutic)

Tri koraka

Olenik naglašava da je u odnosu na sadašnju situaciju ranije “sva opozicija bila za evrointegracije (EU) i da je imala podršku demokratskih zemalja Evrope i SAD, koje danas – iz poznatih razloga – zbog ignorisanja priključenju Srbije Evropi i težnji (Rusija, Kina…) evroazijskim integracijama”. Na vlast se dolazi preko predsedničkih izbora, kaže Olenik i Aleksandar Vučić može da se sruši kroz tri koraka – parlamentarnim, lokalnim i predsedničkim izborima 2022. godine.

 

Podsećajući da se Srbija posle smene režima Slobodana Miloševića “vratila na svetsku scenu” i ponovo bila član svetskih organizacija (UN…), Vuletić je naveo da sadašnji predsednik Srbije nikad nije rekao da je protiv Evropske unije, da je osudio bombardovanje Sarajeva i igrao šah na Baš-čaršiji sa Bakirom Izetbegovićem, ali da njegova politika Srbiju ne pomera ka EU već, naprotiv, u suprotnom smeru. “Ako ne promenimo politiku nastaviće se odlazak najboljih kadrova iz svih oblasti i moguće je da dođemo u situaciju da nema ko da nas leči, recimo. Stoga je EU najbolji okvir i ova zemlja jedino tako može da se izvuče iz gliba u kome je, evo, već stotinu godina. Zato treba da izađemo na izbore kako u Skupštini jedini opozicionari ne bi bili Vojislav Šešelj i Miša Vacić, lider “Srpske desnice” sa juga Srbije.

Jasminko Hadzisalihovic

Jasminko Hadžisalihović na tribini u Novom Sadu /Foto: FB/Jasmisnko Hadzisalihovic

Savet Jugoslovena!

Ističući politiku Tolerancije Srbija kao “projugoslovensku”, Jasminko Hadžisalihović je naveo podatak da u Srbiji danas živi 23.303 Jugoslovena. “Ostaćemo na projugoslovenskom kursu i tražićemo frmiranje Nacionalnog saveta Jugoslovena”, veli Hadžisalihović i predlaže da izmenu izbornog zakon prema kojem bi Srbija imala pet izbornih jedinica – Vojovidinu, Beograd, Šumadiju, Podrinje i Pomoravlje.

Jene Maglai (subotički Mađarski pokret) tvrdi da vojvođanska autonomija više ne postoji i da oni koji je danas predvode “u svom srcu nose ideologiju Vojislava Šešelja”. Pokrajina već trideset godina samo nazaduje, a umesto građanske na sceni je nacionalistička ideologija koju, osim nekih sitnih kozmetičkih izmena nije uredila ni Demokratska stranka kada je bila u prilici, kaže Maglai i ističe da se sadašnji plašt autonomije koristi “jedino za uhlebljenje prtijskih kadrova i za čerupanje ono malo resursa što je preostalo” Nekad građanska Subotica koje je u tome, pored Istre, bila “najzdraviji” deo bivše zajedničke zemlje, “sada je okupirana od strane Saveza vojvođanskih Mađara, koalicionog partnera Srpske napredne stranke i niko u gradu nema hrabrosti da kritikuje vlast!”

Predsednik Vojvođanskog pokreta, Robert Karan bio je malo oštriji: “Imamo čoveka koji je privatizovao državu i svakodnevno krši Ustav”. On kao kuriozitet navodi da Ustav ne predviđa mogućnost ponavljanja lokalnih i pokrajinskih izbora, posebo da se u susednoj Mađarskoj opozicija ujedinila i pobedila. Ovaj dugogodišnji opoziconar izneo je još jedan zanimljiv podatak do kojeg je došao anketirajući građane koji demonstriraju, da najmanje dve trećine njih nije ni za jednu političku opciju. Karan apeluje da ne treba “da se zakucavamo u kosovsku temu i navodi da mu iz Pokreta Dveri spočitavaju da ne živi Vojvodini nego u severnoj srpskoj pokrajini.

Možda je brigu Srbije o Vojvodini najbolje ilustrovao Ivan Stijepović, činjenicom da se Vojvodina u Ustavu prvi put pominje u čl. 182 i još nekoliko sledećih članova najviše zakonskog akta, a Kosovo i Metohija “tek u preambuli”. On je nedavno, tokom rasprave o rebalansu budžeta, od Igora Mirovića čuo i da se Vojvodina zove “Severna Srbija”.

 

Veljanovski: Kosovo – nezavisno

Govoreći o tri i po decenijskoj krizi na Kosovu kojoj se ne nazire kraj, Veljanovski je rekao da su se s problemima na Kosovu javili prvi uzroci i najave raspada nekadašnje Jugoslavije i da se danas “svesno, manipulativno i propagandno potiskuju iz sećanja ta vremena, hronologija događaja, uzroci i posledice, odgovornosti i krivice. Jasno nam je da se rešenje ovog pitanja ne može tražiti van istorijskog konteksta i ne uzimajući u obzir objektivne činjenice i realnost sadašnjeg stanja. Mi u GDF smatramo da svaka ozbiljna i odgovorna politička organizacija i o najtežim društvenim pitanjima mora da ima stav i da to treba da saopšti javnosti. Agresivna politika Miloševićevog režima, prekomernom upotrebom sile praktično je isterala Kosovo iz Srbije i dovela do toga da, iako je žrtava i zločina bilo na obe strane, Srbija bude označena kao uzročnik sukoba. O tome svedoče i dokumenti potpisani pre dvadeset godina, Kumanovski sporazum i Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN, koje je autoritarni sadašnji predsednik Aleksandar Vučić, ne tako davno, priznao da su pogrešno tumačeni, da zapravo označavaju kapitulaciju Srbije i da treba da bude jasno da se celo Kosovo više ne može reintegrisati u Srbiju”.

Vejanovski je kazao da je to Vučić rekao prilikom povratka iz jedne posete, ali ne po dolasku iz Brisela, Vašingtona ili Berlina, nego kada se vratio iz Moskve, stavljajući ne previše glasno do znanja da su u zabludi oni koji misle da će Rusija istrajati u stavu o neprikosnovenoj istini… Dvadeset godina od povlačenja sa Kosova i bez ingerencija u “južnoj pokrajini”. Ako je neko izdao, ako je neko predao, to je bila vlast devedesetih u kojoj su učestvovali Vučić, Dačić, Vulin, Šešelj i slični. Bilo bi pravde u tome da baš oni uhvate vrelo kestenje višedecenijske krize i da im se polako hladi u rukama. Uz sve ove pretpostavke naša je nada, kaže Veljanovski, da bi Srbija i Kosovo, koje je faktički nezavisno, mogli zajedno da uđu u EU.