Dobro bi bilo da je zaista došlo do dijaloga između vlasti i dela opozicije. Međutim, odmah nakon sastanka predstavnik vlasti je brze-bolje diskreditovao ovako izabrane predstavnike opozicije izjavom da je to bila nekakva prezentacija, te da je druga strana tu prezentaciju politizovala, nazivajuci je razgovorima. Mogućno je, a to ne znamo, da je izbor predstavnika opozcije bio na domaćinu – Fakultetu političkih nauka, ili na civilnom sektoru, takodje prisutnom na sastanku. Zato jos vise čudi što je ceo susret, bilo da je reč o prezentaciji ili razgovorima – obavijen velom tajne. Zamerati vlasti netransparentnost, a i sam zamagljivati okolnosti pod kojima se ovaj događaj odigrao,upućuje na zaključak da velike razlike među raznim društvenim grupacijama, bilo da su na vlasti, bilo da su u opoziciji i nisu tako velike, jer svi pate od slicnih bolesti. Najverovatnije je ipak, da je i ovaj put vlast birala svoju opoziciju, onu populističku, tako sličnu sebi, kao što je to uradila i predhodna vlast, kada je SNS bila opozicija. Besomučno ponavljanje društvenih anomalija se na taj način tvrdoglavo nastavlja.

Ovaj sastanak najjasnije pokazuje da unutar opozicije imamo dve kolone, i to nacionalističko- populističku kolonu, čiji su se predstavnici već pokazali na vlasti i koji su danas počeli pregovore, i drugu opozicionu građansku kolonu koja vidi Srbiju u Evropskoj uniji bez ikakvog ali. To bi trebalo imati u vidu kad je reč o predstojecim izborima, za koje bi nacionalisticko-populistička opozicija prvo trebalo među sobom da se dogovori da li uopste imaju hrabrosti da se na njima pojave.