Sastanak u Vašingtonu je završen, zaključci i utisci su podeljeni. Rekao bih da ima pozitivnog pomaka u odnosima Beograda i Prištine, mali Šengen, kancelarija u Bgd-u za američke investicije,sporazum o izgradnji  pruga i puteva, američka arbitraža za Gazivode, priznavanje Hezbolaha za terorističku organizaciju… itd. Pozdravljam svaki napredak u razgovorima Beograda u Prištine, posebno ako građani Kosova i Metohije svih nacionalnosti od toga imaju neke koristi. Međutim loš utisak izaziva nesposobnost za dijalog i gubitnička pozicija Srbije jer očito čak i o ovakvim temama mora da se razgovara pred predsednikom Amerike.

Bez potpunog rešenja kosovskog problema, koje nam u ovom trenutku izgleda  još uvek daleko, Kosovo i ceo Balkan neće biti stabilni. Takođe bi moralo da bude jasno da bez priznanja Kosova problem ne može da bude rešen. Neophodno je građanima Srbije objasniti zašto smo izgubili pravo upravljanja Kosovom. Nažalost, propuštena je kolosalna prilika da se to učini nakon promena petog oktobra 2000. i da se jasno kaže da je Miloševićeva ultranacionalistička politika ratom zapalila ceo ex JU prostor 1991. Nakon Slovenije, Hrvatske, BiH na red je došlo i Kosovo 98 da bi nas 99 sumanuta politika uvela u rat sa NATO. U Kumanovu je potpisana kapitulacija ,a predsednik Vučić to naziva delimičnom kapitulacijom. Predlažem mu i rado bih ga podržao da lično objasni,da se pokaje iskreno i prizna greške koje je napravila Srbija u tom periodu. To bi mogao da bude najefikasniji način da se izađe iz ludila u kojem se nalazimo decenijama.

Za ovakvo rešenje je potrebna šira podrška društva. Međutim, prodavci magle u vidu ispregovaranih zvezdica i fusnota u vreme svoje apsolutne vlasti Tadić, Jeremić i Borko Stefanović i dan danas ne odustaju od laži i daljeg zamajavanja javnosti,a o iskrenom pokajanju i ogradi od Miloševićeve politike nema govora. Naprotiv,  najnovijim optužbama Vučića kao izdajnika svrstavaju se u red najglasnijih branitelja Miloševića i Šešelja, kome je Vučić bio prvi asistent u periodu razaranja bivše države.

Neprihvatljivo je objašnavati javnosti da moramo priznati Kosovo da bismo postali članica EU, a bez predhodnog i konačnog razjašnjenja zbog čega i kako smo dovde došli. Na taj načn se naš vrhunski nacionalni interes kompromituje jer se od EU pravi neprijatelj a svi mi zajedno plaćamo jezivo skupu cenu lošim i besperspektivnim životima.

Zoran Vuletić, član Predsedništva GDF