Tramp – kralj haosa

Svet je, dakle u haosu”, kazao je Prokić i naveo: Britanija, Sirija, Kurdi, Turska, Španija, Jemen, Saudijska Arabija, Izrael i Iran, Južni Sudan, Kamerun, Jermenija, Ukrajina, Rusija, Venecuela, Hong Kong, Kašmir, Mađarska i Poljska, “nas da ovog puta ne pominjem”

Homerovim citatom iz Ilijade i davnom konstatacijom diplomate i jednog od “mozgova” američke nacionalne bezbednosti, danas 96-ogodišnjeg Henrija Kisindžera, dramski pisac i profesor FDU Nenad Prokić podsetio je da su oni nekoć konstatovali da je “svet u haosu”, što je bila i tema sedme tribine FP i GDF na kojoj je govorio poznati beogradski novinar, dugogodišnji urednik spoljnopolitičke rubrike Politike Boško Jakšić.

“Pokušaj Zapada da uspostavi svetski poredak u mnogo čemu se pokazao plodonosnim. Širenje demokratije postala je opšta težnja, međutim, samostalne suverene države sve slabije vladaju većim delom sveta, a principi ravnoteže moći prevladaju nezavisno o dogovorenom konceptu legitimnosti zbog čega dolazi do sukoba na granici oružane konfrontacije. Sukob između međunarodne ekonomije i političkih institucija koje njome vladaju slabi osećaj zajedničkog cilja koji je nužan za svetski poredak. I, dok ekonomska teži potiranju državnih granica, spoljna politika teži da ih potvrdi, s naglaskom na konfliktne nacionalne interese ili ideale poretka. Svet je, dakle u haosu”, kazao je Prokić i naveo: Britanija, Sirija, Kurdi, Turska, Španija, Jemen, Saudijska Arabija, Izrael i Iran, Južni Sudan, Kamerun, Jermenija, Ukrajina, Rusija, Venecuela, Hong Kong, Kašmir, Mađarska i Poljska, “nas da ovog puta ne pominjem”.

Gomila opskurnih tipova je na čelu i najvažnijih država sveta, rekao je Prokić i upitao Jakšića za mišljenje. “Najbolji reper je belac – Eminem, najbolji golfer je crnac – Tajger Vuds, a Nemci idu u mirovne misije, Još samo da Finci zapevaju kancone o mami. Da, svet se dramatično menja i tokom tog putovanja je nekako sve bliži haosu”. Postoje teoretičari koji zastupaju tezu da je svet postao haotičan iz najmanje tri razloga. Prvi je demografija: za generaciju-dve čovečanstvo se sa tri milijarde uvećalo na sedam. Drugi razlog je brzina: biosfera se razvijala milionima godina a danas se noosfera (informacije) meri samo nanosekundama, ne ostavljajući mnogo prostora za adaptaciju, tvrdi Jakšić.

On ističe da bi američki predsednik trebalo da bude lider slobodnog sveta, ali da bi mu više pristajala titula “kralja haosa”. U Americi je, kaže, tri godine napadao pravni legimitet, Kongres i sudove, svakog za koga je smatrao da mu preti. Svoje zvaničnike poziva da progone političke rivale, a medije koji ga kritikuju naziva – neprijateljima naroda. Povremeno laže, redovno pravi verbalne i vulgarne ispade i širi zapaljivu i ratobornu retoriku, a vrhunac je što je stranog državnika [predsednika Ukrajine Volodimira Zelenskog] zamolio da mu pomogne u diskreditaciji mogućeg rivala na predsedničkim izborima.

Nenad Prokić i Boško Jakšić na Tribini "Svet u haosu" GDF i Foruma pisaca (Foto: GDF/Dragan Banjac)

Nenad Prokić i Boško Jakšić na Tribini “Svet u haosu” Foruma pisaca i GDF  (Foto: GDF/Dragan Banjac)

 

Jedan od najboljih poznavalavaca globalnih političkih kretanja kod nas kaže da je i spoljnopolitički katalog Donalda Trampa takođe impresivan: “Napada NATO, vređa evropske lidere, podržava Bregzit, okomio se na Iran ne bi li poništio legat svog prethodnika, otvara carinski rat s Kinom, ignoriše represiju Indije u Kašmiru, provocira jednostranom podrškom Izraelu. Pokušao je, istina neuspešno, da u Venecueli sruši režim Nikolasa Madura i dovede pro-američkog tehnokratu Huana Gvida. Ćuti oko kršenja ljudskih prava od Filipina do Saudijske Arabije, potcenjuje UN i međunarodno pravo i odbija da se bavi klimatskim promenana”.

Američki predsednik je, tvrdi Jakšić, prepoznat kao neko ko duva toplo-hladno, kreće se cik-cak i neočekivano menja mišljenje. Konfrontaciju je uveo kao temeljnu vrednost svoje spoljne politike. Predsednik po biznis modelu deli svet na dva tabora: neprijatelja-konkurenata i pristalica-kupaca. Retkima veruje, ima problem da napravi i razliku između saveznika i neprijatelja, prijatelja i protivnika. U njegovom svetu ne primenjuju se stara pravila, savezništva su opcionalna, poverenje zamenljivo…

Tramp, veli Jakšić, ne krije neprijateljstvo prema velikim međunarodnim forumima kao što su Ujedinjene nacije, Evropska unija, Organizacija američkih država, ili Afrička unija. Posmatra ih kao simbole multilateralizma i globalnosti i poručuje: “Budućnost nikada ne sme da pripada globalistima”. Aurotitet Svetske organizacije pokušava da potkopa na sve načine: smanjenjem finansijskih doprinosa i odbacivanjem serije međunarodnih dogovora, od izlaska iz nuklearnog sporazuma sa Iranom iza koga stoji još pet svetskih sila, do povlačenja SAD iz Pariskog dogovora o klimatskim promenama”.

Bosko Jaksic, panel

Boško Jakšić na tribini “Svet u haosu”

Frakturi Zapada kolosalno je doprineo američki predsednik, takođe i koroziji vrednosti liberalne demokratije po raznim krajevima sveta. “Željom da bude menadžer globalne globalne ekonomije otvorio je frontove trgovinskog rata s Kinom, EU, Kanadom, Japanom… Njegova receptura borbe – kaznene carine i sankcije – poremetile su međunarodnu trgovinu i zaoštrile političke odnose u vreme dok svet možda ide u pravcu nove recesije. Kina odbija da se preda, Japan studiozno izbegava konfrontaciju dok Evropa ne uspeva da razreši dilemu da li da se otvoreno suprotstavi ili da Trampa potpuno ignoriše”.

Aktuelni američki predsednik je osoba koja se okružuje haosom. “Haos je zaštitni znak Trampove tri godine u Beloj kući. Jedna kontroverza za drugom smenjuju se takvom brzinom da javnost nema vremena da ih apsorbuje. Da li je to deo strategije, ili samo posledica izbora jednog krajnje nekonvencionalnog i narcisoidnog čoveka sa malo znanja u politici, otvoreno je pitanje. Takav Tramp ruši arhitekturu svetskog poretka, izvlačeći deo po deo njene strukture. Konstrukcija se, istina, drži, ali se opasno klati. Upravo takav Tramp postao je planetarni heroj svih populista i desničara koji ne veruju u liberalnu demokratiju, institucije, ljudska prava i slobode.

“Na drugoj strani Atlantika, Velikoj Britaniji prete nestašice hrane ukoliko trampijanski svojeglav premijer Boris Džonson napusti EU bez dogovora. Emanuel Makron i Angela Merkel pokušavaju da očuvaju narušenu koheziju i procenjuju da samo ujedinjena Evropa može da se odupre Trampu i njegovoj agendi ‘Amerika prvo’. Glasačko telo EU već duže vreme ide udesno, nezadvoljno učinkom etabliranih stranaka i briselskih vlasti. Okreće se polulističkoj desnici koja odbacuje Uniju, tvrdi da ih spasava od migranata i islama i obećava zoru nove, nacionalističke ere. Populisti nisu periferni fenomen, ili prolazna anomalija, već pokret koji može da nastavi da raste. Žele Evropu oslobođenu od imigracije, ‘Evropu nacija’ suprotstavljenu konceptu multikulturalnosti”.

U Italiji je Mateo Salvini, lider anti-imigrantske Lige i čovek koji voli da citira Benita Musolinija, popularniji od svih političara, Austriju vodi premijer Sebastijan Kurc koji pripada ešalonima novih evropskih populista, u Turskoj je autokratski predsednik Redžep Tajip Erdogan usavršio sistem koji je daleko od temeljnih demokratskih vrednosti koje je 1923. godine uspostavio otac nacije, Kemal Paša Ataturk. Stiv Benon, “Trampov Raspućin” i njegov bivši glavni strateg tokom kampanje, nedaleko od Rima osnovao je konzervativni Institut ljudskog dostojanstva – međunarodnu školu za obuku novih desničara – “Gladijatorsku školu za ratnike kulture”, kako je zove njen upravnik, bivši poslanik britanskih torijevaca. Da Evropa treba da kaže doviđenja liberalnoj demokratiji i generaciji intelektualne elite koja je promovisala ideologiju multikulturalnosti, poručuje i Vladimir Putin, procenjujući da je posle godina pozadinske podrške došlo vreme da se otvoreno stavi na stranu evroskeptika koji sanjaju da će oboriti ‘globalnu liberalnu elitu’ i redefinisati političku paradigmu Zapada”.

Putin je, ističe Jakšić, rodonačelnik novog nacionalizma i protivljenja liberalnim vrednostima i kao takav je brzo stekao simpatije Najdžela Faradža u Britaniji, Marin le Pen u Francuskoj, Alternative za Nemačku, Orbana ili Salvinija. Šef Kremlja je paradigma kome nedostatak konzistentnosti uopšte ne smeta. Osetio je evropsku krizu i pokušava da kešira ono što je moguće naplatiti od transatlantskih nesporazuma. On je taj koji u marketinškom zaletu pomaže Trampu.

Postavlja se pitanje da li će svet produžiti putem koji u najvećoj meri trasira sadašnji lider Bele kuće, da i će postratni liberalni poredak voditi u deglobalizaciju i konflikte, ili će opasne nacionalizme nadvladati saradnja. “Izabrani lideri trude se da u javnosti ostave utisak da poštuju norme, ali Tramp, Džonson, Si, Putin, Orban, Salvini, Netanjahu i čitava kabala njima sličnih, uključujući i zapadni Balkan, najotvorenije krše sve demokratske konvencije i pravila koja su funkcionisala u prošlosti.

Ali, stvari se menjaju. “Tramp je suočen sa nepopustljivošču demokrata koji su rešeni da 45. predsedniku dodele sudbinu prvog koji je opozvan. Kongres je pokrenuo postupak opoziva predsednika koji je dramatizovao političku krizu, a Tramp samo pridonosi haosu. Boris Džonson bi mogao da bude premijer sa najkraćim mandatom u britanskoj istoriji, u Kini Si Đinping uspostavio je punu kontrolu na KP i ojačao supremaciju partije nad državom dok je država snažila kontrolu nad narodom, eho protesta po Hong Kongu preti da se prenese u maticu zemlju izazivajući kolektivnu kontrolu u Pekingu. Erdogan je posle decenije na vlasti na lokalnim izborima izgubio Ankaru i Istambul, u Mađarskoj je opozicija preuzela kontrolu nad Budimpeštom uprkos svih Orbanovih pokušaja da to spreči. Kakcelar Kurc je, ipak, iz vlade morao da izbaci neofašističku desnicu…

GDF Info