Program

GRAĐANSKI DEMOKRATSKI FORUM

  POLITIČKI PROGRAM

Imajući u vidu sadašnje stanje društva u Srbiji, posledice dugogodišnje krize, razaranje vrednosti, privredno, kulturno, političko, civilizacijsko zaostajanje i potrebu da se što pre uspostavi trend bržeg napretka, ostvarivanja demokratskog, savremenog, humanog, progresivnog, civilizovanog društva, GRAĐANSKI DEMOKRATSKI FORUM kao svoje osnovne političke ciljeve ističe:

  1. ČOVEK I LJUDSKA PRAVA

  2. DRUŠTVO BEZ STRAHA

  3. DEMOKRATSKE INSTITUCIJE I PODELA VLASTI

  4. ISTINSKA AUTONOMIJA VOJVODINE I DECENTRALIZACIJA

  5. SRBIJA U EVROPI I NA ZAPADU

  6. JAČANJE DOBROSUSEDSKIH ODNOSA

  7. TRŽIŠNA EKONOMIJA I SOCIJALNA PRAVDA

  8. PRAVA RADNIKA I SINDIKALNOG DELOVANJA

  9. SAVREMENO, FUNKCIONALNO I DOSTUPNO OBRAZOVANJE

  10. KULTURA KAO POKRETAČ RAZVOJA (SLOBODNA KREATIVNOST)

  11. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA BESPLATNA I DOSTUPNA SVIMA

  12. SLOBODA IZRAŽAVANJA I SLOBODAN PROTOK INFOMACIJA

  13. EKOLOŠKA DRŽAVA – ZDRAVA ŽIVOTNA SREDINA

  14. OBJEKTIVNO I PRAVEDNO SUOČAVANJE SA PROŠLOŠĆU REŠAVANJE PITANJA KOSOVA NA TEMELJIMA REALNOSTI I MIRNE BUDUĆNOSTI

  15. MIR I BEZBEDNOSNA POLITIKA

  16. SRBIJA, LAIČKA DRŽAVA

 

1. ČOVEK I LJUDSKA PRAVA

U centru pažnje naše politike je čovek sa svim svojim ljudskim potrebama, egzistencijalnim, kulturnim i drugim. Princip jednakosti ljudi podrazumeva dostojanstvo svakog pojedinca i njegovu mogućnost da u ravnopravnim uslovima brine za napredak svoj i svoje porodice. Slobodan čovek – građanin, kao privatno i političko biće – najveća je društvena vrednost. Nacija i država imaju smisla tek ako su u službi čoveka. Najvažniji politički cilj u Srbiji treba da bude stvaranje zajednice uzajamnog poverenja, solidarnosti i podrške ljudima.

Sva ljudska prava treba da budu dosledno podržana i ostgvarivana, zakonski i praktičnim delovanjem institucija, organizacija i pojedinaca. U Srbiji je važno posebno skrenuti pažnju na potrebu doslednog ostvarivanja etničkih, konfesionalnih i rodnih prava. Obezbeđivaćemo veće učešće žena i osetljivih društvenih grupa u političkom, ekonomskom i društvenom životu Srbije, posebno na mestima odlučivanja. Nastojaćemo da rodna ravnopravnost u našem društvu još više bude ostvarena. Dosledno ćemo primenjivati domaće i međunarodne akte o ljudskim pravima i slobodama. Ustanovićemo vladavinu prava, a pravni sistem još više usaglasiti sa evropskim pravnim tekovinama. Ustanovićemo društvo ravnopravnosti i jednakih šansi za sve.

Naš cilj je otvoreno i prosvećeno društvo, u kojem će se pluralizam interesa izražavati na najširoj platformi ideja, inicijativa i građanskog aktivizma. Čuvaćemo različite etničke identitete multikulturne i višenacionalne zajednice kakva je Srbija i podsticati osećaj ravnopravnosti, tolerancije i pripadnosti zajedničkoj državi. Podržavaćemo i olakšavati političku participaciju nacionalnih manjina i nacionalnih saveta nacionalnih manjina uz očuvanje njihovih stečenih kolektivnih prava. Političko-edukativnim radom, nastojaćemo da se smanji, odnosno iskoreni uticaj bilo kog nacionalizma. Razvijaćemo, stručnu, kompetentnu i stranački nezavisnu javnu upravu.

2. DRUŠTVO BEZ STRAHA

Srbija ima dugogodišnja iskustva autoritanih, nedemokraskih vladavina u kojima je kult ličnosti, uz podršku vladajuće partije, bio presudan. U takvim okolnostima, koje su vidljive i danas, dolazilo je i dolazi do oštrih podela, podvajanja velikih delova društva, zaoštravanja antagonizma i latentne mogućnosti sukoba. Autoritarna vlast je raznim sredstvima proizvodila podršku sebi, a kritičko mišljenje onemogućavala, suzbijala i proglašavala neprijateljskim. Stvarana je atmosfera straha koja se oseća i danas, na kraju druge decenije XXI veka. Jedan od najgrubljih oblika zastrašivanja pojednaca i grupa je nacionalizam, koji je u velikoj meri etabliran. U takvoj atmosferi nemoguće je razvijati društvo građana, kao okvir u kome se koriste stvaralački i intelektualni potencijali svih ljudi i društvenih grupa, jer strah proizvodi povlačenje u sebe, odricanje od slobode, autocenzuru.

Želimo društvo potpunih građanskih sloboda i mogućnost iskazivanja individualne i kolektivne kritičke svesti, u cilju ispravljanja grešaka i stvaranja boljeg društva. Jačaćemo sistem poverenja i poštovanja opozicije. Sarađivaćemo sa civilnim sektorom i podsticati rad nevladinih organizacija kao korektiva i konstruktivnog partnera u pronalaženju najboljih stručnih i političkih rešenja u državi. Donećemo i sprovesti zakone o poreklu imovine, specijalnom tužilaštvu za visoki kriminal i lustraciju.

3. DEMOKRATSKE INSTITUCIJE I PODELA VLASTI

Cilj nam je da građanima vratimo „otetu“ državu i obnovimo sistem demokratskih institucija, ustanova i ostalih aktera političkog sistema. Ustav i zakone treba unaprediti, ali ih treba poštovati kao opšti kriterijum jednak za sve. Nedopustivo je, neustavno i nezakonito, od građana nekontrolisano, uzdizanje bilo kog pojedinca, političke partije ili društvene grupe iznad svih institucija i iznad društva, i uspostavljanje individualne ili partikularne vladavine ili dominantnog uticaja. Narodna skupština Srbije mora da bude iznad izvršnih organa vlasti.

Doprinećemo ostvarivanju dosledne podele vlasti, prema svetskim standardima i najboljim praksama, uz afirmaciju modernih evropskih načela ustanovljavanja i delovanja nezavisnih regulatornih tela i građanske kontrole vlasti.

U demokratskoj podeli vlasti posebno je važno čuvati nezavisnost sudstva, čemu ćemo posebno biti posvećeni. Strukovna udruženja sudija, tužilaca i advokata imaće jaču institucionalnu ulogu i našu podršku da glas struke bude dominantan.

Podsticaćemo učešće ljudi u procesima odlučivanja na svim nivoima, pojedinačno i kroz razne građanske grupe i organizacije. Stvaraćemo institucionalne kanale i mehanizme putem kojih građani mogu da učestvuju u donošenju odluka od kojih im zavisi život. Uključivaćemo javnost u političke procese i odlučivanje.

Onemogućićemo partijsku državu i svojim primerom dokazati da je to ostvarljivo. Svi koji su se u državnoj ili javnoj službi našli nezakonito, bez potrebnih kvalifikacija i po partijskoj osnovi, biće iz nje isključeni, a protiv onih koji su im to omogućili biće vođeni postupci lustracije zbog povrede Ustavom garantovanog prava svih građana na ravnopravan pristup zaposlenju u javnim službama. Država će da bude racionalna, profesionalna, odgovorna i funkcionisaće u interesu svih građana.

3. ISTINSKA AUTONOMIJA VOJVODINE I DECENTRALIZACIJA

Vojvodina predstavlja posebnu istorijsku, geografsku, privrednu, kulturnu, etničku, demografsku i političku celinu u okviru Srbije. Njoj pripadaju brojni oblici samostalnosti, koji moraju da imaju uporište u Ustavu i zakonima i da budu vidljivi u stvarnosti. Umesto dosadašnjeg političkog i privrednog gušenja Vojvodine, zalagaćemo se za njeno jačanje s punim poverenjem i bez odlaganja. Radićemo na garanciji autonomije, kako političke tako i ekonomske, uvereni da snažna Vojvodina jača Srbiju i obrnuto. Tražićemo, zajedno sa društvenim i političkim činiocima u Vojvodini, načine kako da se autonomija dograđuje, u najboljem interesu građana Vojvodine i cele Srbije.

Srbija je vrlo centralizovana država, što znači da je odlučivanje o najvećem broju životnih pitanja udaljeno od građana, odvojeno od njihove volje i mogućnosti izjašnjavanja. To je suštinski osnov autoritarne vlasti oličene u jednoj partiji i njenom predsedniku. Decentralizovaćemo Srbiju politički, ekonomski, fiskalno i administrativno, i omogućiti ravnomerniji razvoj. Građanima treba vratiti mogućnost odlučivanja o sopstvenom okruženju, o lokalnoj i široj zajednici i podržati njihove inicijative za poduhvate i projekte koji su njima važni. Decentralizovanjem finansija, lokalne samouprave i građani će dobiti više novca i priliku da neposredno odlučuju kako će se na lokalnom nivou trošiti deo javnih sredstava prikupljen od njih, a republička vlast neće više moći arbitrarno i po svojoj volji da pojedine lokalne sredine privileguje, a druge diskriminiše.

5. SRBIJA U EVROPI I NA ZAPADU

Naša je namera da vodimo konstruktivnu, prijateljsku i ravnopravnu politiku saradnje sa svim državama sveta koje teže demokratiji, humanim vrednostima, ostvarivanju celokupnog korpusa ljudskih prava, miru i stabilnosti u svetu.

Srbija je evropska zemlja, geografski, istorijski, kulturno, politčki. Naša namera je da ostvarujemo i jačamo evropske vrednosti i standarde na tlu Srbije, ali i da institucionalno ostanemo deo Evropske unije kao zajednice naroda. Bez obzira na sve teškoće koje pogađaju i EU, ona je dobar okvir za brži razvoj zemalja u tranziciji među kojima je Srbija.

Naši ljudi oduvek su išli za boljim životom na Zapad. Tamo su tražili vrhunsko obrazovanje i šanse za ispoljavanje svojih sposobnosti i obezbeđivanje egzistencije. Uvešćemo Srbiju u Evropsku uniju i, kao otvoreno, prosvećeno i pluralno društvo uključiti je u zapadnu porodicu država. Takva orijentacija Srbije neće isključiti i saradnju s državama istoka i drugih delova sveta, ali uz očuvanje potpune samostalnosti i integriteta.

6. JAČANJE DOBROSUSEDSKIH ODNOSA

Politka dobrih odnosa, međusobnog uvažavanja, ravnopravnosti i saradnje u međunarodnoj zajednici, cilj je naše spoljne politike. To se posebno odnosi na države i narode u neposrednom okruženju, posebno na one s kojima je Srbija nekada činila zajedničku državu. S njima nameravamo da obnavljamo i jačamo obostrano poverenje i svestranu saradnju, i da gradimo oblike povezivanja kojima će biti unapređivana ekonomska saradnja i uspostavljen zajednički kulturni i sportsko-takmičarski prostor.

Obnovićemo i uspostaviti nove veze sa sličnim građanskim, političkim organizacijama u zemljama regiona, koje imaju sličan osećaj i svest o prošlosti, ali koje su okrenute budućnosti i unapređivanju međusobnih odnosa. Po dolasku na vlast podsticaćemo regionalnu politku mira, saradnje i stabilnosti kao doprinos evropskoj i svetskoj stabilnosti i saradnji. Naš dugoročni cilj je skandinavizacija regiona. Smatramo da međunarodni ugled može da ima samo ona Srbija koja ima velike, progresivne društvene ideje, i da njen položaj u svetu treba da bude zasnovan na dostojanstvenoj građanskoj politici i takvom sistemu vrednosti. Smatramo da briga za Srbe koji žive izvan Srbije, treba da se vodi u skladu sa evropskim iskustvom i standardima.

7. TRŽIŠNA EKONOMIJA I SOCIJALNA PRAVDA

Zalažemo se za tržišni model privrede, u kome takođe postoji vladavina prava, pravna sigurnost i predvidljivost. Za takvu ekonomiju potrebna je stručna i obrazovana radna snaga koja će obezbediti efikasnu i stabilnu proizvodnju. Nužno je podsticanje ulaganja na transparentan i produktivan način čime treba da bude eliminisano špekulativno investiranje i favorizovanje stranih investitora bliskih vlasti. Državne firme neće biti u povlašćenom položaju na tržištu, a država treba da obezbedi ravnopravnu konkurenciju. Državna intervencija će biti moguća samo izuzetno u cilju zaštite strateških interesa i ravnopravnog položaja radnika. Podrška domaćim preduzetnicima biće nacionalni interes. Nastojaćemo da procenat nameta na plate bude realan i izdrživ, a povećavati njihovu naplatu, uz iskorenjivanje nezakonitog rada, odnosno rada na crno. Naš cilj je društvo jednakih šansi, što podrazumeva podršku uspešnima i potpuno eliminisanje kriminala i korupcije u privredi.

Razvoj poljoprivrede treba da bude tretiran kao nacionalni interes. Svi oblici podsticaja koji će unaprediti poljoprivrednu proizvodnju i prerađivačku industriju treba da budu primenjeni, da bi se obezbedila kvalitetnija i jeftinija hrana za domaće tržište, kao i za izvoz. Važno je da zemljište nigde ne ostane neobrađeno, što znači da treba pomoći razvoj zadrugarstva, ali i rad individualnih gazdinstava.

Socijalna pravda biće obezbeđena merama socijalne politike prema iskustvima demokrartskih država Evrope i sveta. S jedne strane, država će stvarati uslove jednakih šansi, ravnopravne konkurencije i mogućnosti da se živi od sopstevnog rada, a s druge – ostvariti pravi dijalog sa svetom rada i omogućiti da se čuje i poštuje glas radnika i njihovih sindikalnih organizacija. Položaj radnika, njihova sigurnost, pravna i socijana zaštita moraju da se poprave u svim delatnostima.

Pomagaćemo ljudima koji su u teškom egzistencijalnom položaju da mogu da žive životom dostojnim čoveka. To se posebno odnosi na penzionere koji su radni vek uložili u napredak Srbije. Jedan od naših ciljeva je smanjivanje razlika između najbogatijih i najsiromašnijih, kao ostvarenje ideje humanijeg društva.

8. PRAVA RADNIKA I SINDIKALNOG DELOVANJA

Sfera rada kao oblast obezbeđivanja elementarnih uslova za život pojedinaca i društva u celini, ali i osnov celokupnog prosperiteta, treba da bude i polje realnog sagledavanja mogućnosti za prevazilaženje višedecenijske krize. To znači angažovanje svih stručnih, kreativnih, radnih i institucionalnih potencijala u stvaranju bogatijeg društva koje će zadržati ljude u Srbii. U tom cilju razvijaćemo konstruktivniji odnos partnerstva rada i kapitala uz diskretan, ali principijelan doprinos države. Obezbedićemo maksimalne mogućnosti socijalnog dijaloga i sindikalnog organizovanja radnika, u svim sferama rada i u okviru sistema vrednosti koji podrazumeva tržišnu privredu.

Razvoj preduzetništva, privatne inicijative i tržišta, s jedne, i poštovanje i ostvarivanje prava radnika i svih zaposlenih koji žive od svoga rada, s druge strane, nisu suprotstavljeni društveni procesi. Naprotiv, njihova ravnoteža, objektivnost pristupa i uvažavanje svih legitimnih interesa, doprinose boljitku društva u celini. Pojave koje se mogu uočiti u Srbiji – da se u pojedinim privrednim subjektima prenaglašava interes investitora, a zapostavljaju interesi radnika, koji su često obespravljeni i bez mogućnosti sindikalnog organizovanja i borbe za zaštitu svojih prava – moraju da postanu prošlost. Pravo sindikalnog delovanja treba da se ostvaruje kako u javnim preduzećima, tako i u privatnim, i da obuhvati sve sfere rada, pored proizvodnje i prosvetu, zdravstvo, kulturu i druge delatnosti.

Podsticaćemo razvoj Srbije kao socijalno odgovorne države i ohrabrivati saradnju domaćih sindikata s međunarodnim sindikalnim organizacijama što treba da doprinese boljem uklapanju naše zemlje u međunarodnu podelu rada i u evropske i ostale eknomske i privredne integracije. Unapređivaćemo zakonodavstvo u oblasti rada, zdravstvene i socijalne zaštite, penzionog osiguranja i sindikanog delovanja u skladu sa evropsim standardima i iskustvom.

10. SAVREMENO, FUNKCIONALNO I DOSTUPNO OBRAZOVANJE

Kvalitetno, savremeno obrazovanje nije trošak nego ulaganje u sadašnjost i budućnost. Povećavaćemo izdvajanje za obrazovanje i nauku, i podsticati njihovu dostupnost svima, pogotovo mladima koji su pokazali poseban talenat i posvećenost učenju. Svi nivoi obrazovanja moraju da postanu funkcionalniji i bliži učenicima, uz pažljiviji odnos prema njihovom opterećenju i ishodima učenja. Najpre je nužna reforma sistema obrazovanja i stvaranje modernog državnog školstva. Uz obezbeđivanje deci osnovnih znanja u različitim oblastima, rad sa njima treba iskoristiti da se otkriju talenti i specifična interesovanja. Srednje obrazovanje biće obavezno. Država treba da ulaže u kvalitetno obrazovanje, a ne u subvencije privrednika za privremeno angažovanje mladih na slabo plaćenim radnim mestima koja zahtevaju niske kvalifikacije. Usklađivaćemo rad obrazovnih institucija s potrebama privrede i menjati Zakon o dualnom obrazovanju tako da omogućimo stručnost i mobilnost, a ne stvaranje jeftine radne snage, što Srbiju zauvek svrstava među nerazvijene zemlje Trećeg sveta. Obrazovni sistem treba da stvara kadrove koji će unaprediti privredu i ostale oblasti rada u Srbiji, a ne stvarati beskrajnu kolonu mladih koji za male plate odlaze u svet.

Među ljudima koji žive od svoga rada, u ukupnom broju zaposlenih treba da se poveća procenat visokoobrazovanih, uz jasnu strategiju kakvi su potrebni Srbiji i koji oblici obrazovnog usmerenja obezbeđuju zapošljavanje.

Briga države, ali i ostalih aktera društva, treba da bude stipendiranje talentovanih učenika i mladih iz siromašnih porodica. Svi nivoi obrazovanja i stručnog usavršavanja treba da budu dostupni svim mladim ljudima koji imaju potencijale za učenje i od kojih društvo može da ima koristi. Celokupno školovanje treba da bude podsticajno za generaciju digitalnog doba koja će omogućiti modernizaciju Srbije.

Prosvetnim radnicima, u svim oblicima obrazovanja, treba vratiti poštovanje i dostojanstvo, što je moguće samo uz bolje plaćen rad, a zatim i jaču selekciju kadrova, oslobođenu bilo kakvog političkog uticaja. Država će obezbediti podsticaje za zapošljavanja mladih kako u javnom sektoru, tako i u privatnom.

10. KULTURA KAO POKRETAČ RAZVOJA (SLOBODNA KREATIVNOST)

Kao i obrazovanje, i kultura se ne može posmatrati kao trošak, već kao pokretač razvoja, ispoljavanja svestranosti ljudske ličnosti, kreativnosti ljudi i zadovoljavanja njihovih potreba. Zato ćemo povećati izdvajanja za kulturu i umetnost, srazmerno mogućnostima, ali i u skladu s potrebama i po ugledu na zemlje u kojima ova oblast nije zapostavljena. Kultura jedne zemlje je osnovni pokazatelj njenog napretka, dostignutog sistema vrednosti, civilizacijskih i opštih dostignuća. Spremnost za prožimanjem različitih kultura, usvajanjem vrednosti nastalih na drugom tlu i u drugim narodima, dokaz je savremenosti i preventiva antagonizmima po osnovu etniciteta, tradicije, religioznosti i drugih razlika. Takav odnos prema kulturi je osnov toleranciji, neophodnoj u multietničkim društvima kakva je Srbija i pretpostavka, razumevanja, međusobne saradnje i uzajamnog poštovanja. Radićemo na prevazilaženju populističkog, nacioanalističkog kulturnog obrasca.

Kultura će imati podršku države ne samo kao umetnički, stvaralački doprinos, već i kao kritički odnos prema stvarnosti i permanentna edukacija generacija u kreativnom traganju za boljim i prosperitetnim društvom.

Država će stvarati uslove za ravnopravnu konkurenciju projekata iz oblasti kulture i umetnosti, bez diskriminacije i bez favorizovanja „svojih“ svaralaca. Podrška kulturi javnim sredstvima biće transparentna i ravnoteža tržišnom modelu koji ne može da bude jedini kriterijum za podsticaj kulturnog stvaralaštva.

11. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA BESPLATNA I DOSTUPNA SVIMA

Kvalitetna, pristupačna i besplatna zdravstvena zaštita celokupnog stanovništva, naš je cilj. Poseban odnos treba da bude uspostavljen prema onim korisnicima zdravstvene zaštite kojima je ona najpotrebnija: deca, trudnice, teži bolesnici, starije osobe. Uz besplatne usluge zdravstvenog osoblja u medicinskim ustanovama, nastojaćemo da i lekovi budu dostupni besplatno ili uz minimalnu i podnošljivu participaciju.

Država će stvarati uslove za uravnotežavanje kvaliteta usluga u državnom i privatnom sektoru zdravstva uz mogućnost pacijenata da sami izaberu gde će potražiti medicinsku pomoć. Nastojaćemo da se, koliko god je moguće, ujednači mogućnost pružanja zdravstvenih usluga na celom području Srbije, da lečenje bude dostupno svima pod jednakim uslovima. To znači ulaganje u zdravstvene objekte i širenje zdravstvene službe tamo gde je nema ili nije dovoljna. Uz brigu o građanima i pacijentima, nužna je veća briga i o zdravstvenim radnicma.

Lekari i ostalo medicinsko osoblje treba da, u granicama mogućnosti, budu bolje plaćeni. To se posebno odnosi na one medicinske stručnjake koji rade najkomplikovanije medicinske zahvate i u čijim su rukama svakodnevno ljudski životi. Nećemo više dozvoliti zloupotrebu medicinskih ustanova i zdravstvenih radnika u političko propagandne svrhe, u obliku stranačkih organizacija medicinskih usluga, kojima se obmanjuje stanovništvo.

12. SLOBODA IZRAŽAVANJA I SLOBODAN PROTOK INFOMACIJA

Pravog demokratskog društva, kao društva građana, nema bez potpune slobode izražavanja i slobodnog protoka informacija. U našem društvu ova činjenica je zanemarena, pa su zloupotrebe u medijskom sistemu i javnoj sferi velika prepreka za demokratizaciju društva i ostvarivanje prava građana. Nastojaćemo da u medijskoj sferi ostvarimo najbolje evropske standarde u pogledu nezavisnosti medija od političkih uticaja, uticaja biznisa i ostalih centara moći, poboljšanja materijalnog položaja medija i novinara, bezbednosti novinara i poštovanja njihovog rada, nezavisnosti i autonomije javnih servisa i regulatonog tela za elektronske medije, višeg nivoa profesionalnosti i poštovanja etičkih pravila. Ukinućemo uticaj politike na izbor kadrova u javnim medijskim servisima i na izbor članova Saveta REM-a (Regulatornog tela za elektronske medije).

Iskorenićemo pojavu projektnog sufinansiranja skoro isključivo režimskih medija i podstaći ravnopravnu konkurenciju projekata kojima se istinski ostvaruje javni interes. Stvorićemo uslove za ostvarivanje medijskog pluralizma i eliminaciju medijskog monopola. Mediji i regulatorna tela će morati da poštuju zakone. To znači da ćemo dosledno sprovesti do kraja vlasničku transformaciju medija i izlaženje države iz njihovog vlasništva. Podsticaćemo proces samoregulacije i delovanje medijskih i novinarskih udruženja i poštovaćemo ih kao partnere u procesu unapređivanja medijskog sistema. U okvirima koregulacije, u saradnji sa medijskim i novinarskim udruženjima usavršavaćemo medijske zakone i doneti medijsku strategiju, na transparentan način kroz javnu raspravu i uz nastojanje za što veću i dosledniju primenu evropskih standarda i iskustava.

Kao vlast, nećemo zahtevati privilegovan položaj u medijima, podsticaćemo objektivan i kritički odnos, nećemo imati svoje medije i svoje novinare. Zajedno s medijskim akterima, borićemo se protiv govora mržnje, tabloidizacije, nepoštovanja prava učesnika u javnom komuniciranju, protiv bilo kakvog oblika cenzure i autocenzure.

13. EKOLOŠKA DRŽAVA – ZDRAVA ŽIVOTNA SREDINA

Naš cilj je da Srbija bude ekološka država. Regulativom i praktičnim ponašanjem koje ćemo zahtevati od svih institucija, privrednih subjekata i građana, nastojaćemo da štitimo životnu sredinu po najvišim poznatim standardima. Nastojaćemo da se u našoj zemlji uspostavi adekvatan odnos prema problemima: klimatskih promena, ugrožavanja pojedinih životinjskih i biljnih vrsta, zagađivanja vazduha, zemljišta, vodotokova. Trudićemo se da potpuno nestanu divlje deponije i da rešimo probleme komunalnog otpada i reciklaže pojedinih vrsta otpada. Vodu ćemo tretirati kao strateški resurs i posebno štititi izvore pitke vode. Reke će biti bolje zaštićene od zagađenja i neprimerene eksploatacije kao što su mini-hidrocentrale.

Zdravoj životnoj sredini treba da bude prilagođena i upotreba svih vidova energije. Racionalno korišćenje energije treba videti kao pozitivnu posledicu ima smanjenje troškova, ali i zdraviju životnu sredinu. Ovakvoj politici biće upodobljeno bolje korišćenje obnovljivih izvora energije u svim oblicima potrošnje od proizvodnje struje do industrije i grejanja domaćinstava.

14. OBJEKTIVNO I PRAVEDNO SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU

Naša dalja i bliža prošlost opterećena je sukobima, ratovima, tragedijama, ljudskim žrtvama i materijalnim razaranjima. S miroljubivim delom svetske zajednice vezuje nas zajednička borba u dva svetska rata u prošlom veku, posebno antifašistička tradicija. Imamo razloga da se ponosimo oslobodilačkim i odbrambenim ratovima iz prošlosti. Odnos prema nepravdi i silama zla, nažalost, ne može da ostane u prošlim vremenima, jer su i danas vidljivi oblici neofašizma, rasizma, agresivnog nacionalizma i populizma, koji prete miru i stabilnosti, pa je aktivno negovanje antifašizma imperativ i sadašnjeg vremena. Autoritarni oblici vladavine, istrajavanje u dominaciji nad pravima drugih, sužavanje prostora ljudskih prava uz podređivanje javne sfere uskim interesima i danas su stalna opasnost i izvorište sukoba. Ovakvih pojava ima u svetu, Evropi, pa i u Srbiji.

Region Balkana opterećeniji je latentnim sukobima više nego pre samo nekoliko godina, a to je posledica višedecenijske krize koja je započela sredinom osamdesetih godina prošlog veka, a eskalirala u prvoj polovni devedesetih i krajem devedesetih godina.

Stabilnost regiona, mir, poverenje i dobrosusedski odnosi nisu mogući bez objektivnog i pravednog suočavanja s nedavnom prošlošću, u kome je pre svega važno da se svaka država i svaka nacija suoči sa sopstvenim doprinosom krizi, odgovornošću i posledicama koje je proizvela njena politika. Bez nametanja kolektivne krivice celokupnim narodima, nužno je realno i nepristrasno sagledavanje svega što je urađeno iz revanšizma, kvazipatriotskih razloga, zloupotrebe mitova prošlosti, potrebe za dominacijom. Nedopustivo je bilo kakvo veličanje ratnih zločina i njihovih počinitelja, a nužno izražavanje poštovanja prema nevinim žrtvama u bilo kom narodu. Društvo koje smogne snage da se tako ponaša, može to da očekuje i od drugih.

U tom smislu podržavamo rad Međunarodnog suda pravde u Hagu, jer, iako nije dao idealan doprinos ispravljanju nepravdi, ukazao je na jedan broj zločina i s razlogom procesuirao one koji su za njih odgovorni.

Uz objektivno sagledavanje prošlosti i izvlačenje pouka za budućnost, uz obnavljanje poverenja i saradnje u regionu, smatramo da je integracija Balkana u Evropu pravo rešenje za Srbiju i sve okolne zemlje.

Objektivno i pravedno suočavanje s prošlošću treba da bude i sastavni deo obrazovnog procesa, pre svega predmeta istorije, što sada nije slučaj.

15. REŠAVANJE PITANJA KOSOVA NA TEMELJIMA REALNOSTI I MIRNE BUDUĆNOSTI

U rešavanju dugogodišnje krize na Kosovu i Metohiji i problema nastalih na relaciji Srbija – Kosovo i Metohija, odnosno Beograd – Priština, neophodno je da se pođe od geneze problema i društveno istorijskog konteksta u kome je on nastao. Tadašnje političko rukovodstvo Republike Srbije nije imalo adekvatno političko rešenje niti jedinstven stav, a tokom devedesetih godina prošlog veka, režim Slobodana Miloševića vodio je agresivnu ratnu politiku pre svega prema Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, ali i prema Kosovu i Metohiji.

Uzimajuću u obzir realno stanje u kome država Srbija nema ingerencije na području Kosova i Metohije ni u jednom domenu, u kome su uveliko konstituisani državni organi Kosova i Metohije, kao i činjenicu da je iluzorno očekivati da se u budućnosti promeni volja većinskog albanskog naroda i on odluči da se Kosovo i Metohija reintegriše u državu Srbiju, nužno je prekinuti sadašnje stanje stalnih tenzija i latentnog neprijateljstva, kao i otkloniti mogućnost dugotrajnog zamrzavanja sukoba. Važno je širiti toleranciju i obnavljati poverenje, argumentima smanjivati nacionalističke strasti i predrasude i tako doprineti pomirenju Srba i Albanaca.

Problem Kosova i Metohije treba rešiti u najboljem interesu svih ljudi koji na ovoj teritoriji žive i time omogućiti demokratski, privredni i svaki drugi razvoj i Kosova Metohije i Srbije. To uključuje i integraciju Kosova u međunarodne organizacije, pa i OUN. Ovakvo rešenje podrazumeva garanciju bezbednosti za Srbe i njihovu imovinu, kao i za kulturno-istorijske i verske objekte, teritorijalnu i personalnu autonomiju za Srbe na Kosovu, institucionalizaciju njihovih organa lokalne samouprave, slobodan i održiv povratak. Poštovanje i ostvarivanje celokupnog korpusa ljudskih prava treba da garantuju Evropska unija i Ujedinjene nacije, a imovinska prava građana i zaštitu državne imovine treba rešavati po pravilima sukcesije.

16. MIR I BEZBEDNOSNA POLITIKA

Poslednje decenije krize i sukoba su iskustvo koje opominje da Srbija treba da vodi ozbiljnu mirovnu politiku, pre svega u odnosu na sopstveno okruženje s kojima je ne tako davno bila u ratnim sukobima. Čuvanje sopstvenog integriteta i dostojanstva, ne postiže se neodmerenim izjavama državnog vrha, čak i kada su isprovocirane izjavama i gestovima drugih. Uključivanje osuđenih ratnih zločinaca u obrazovni proces budućih vojnih starešina nedopustiv je i ne doprinosi politici mira.

Organizovanje i jačanje vojno-bezbednosnih snaga Srbije treba da bude primereno sadašnjem trenutku, budućnosti, stabilnom razvoju, materijalnim mogućnostima i da bude deo promišljene i konzistentne mirovne politike. Neophodno je uspostavljanje demokratske civilne kontrole oružanih snaga i sprečavanje formiranja i delovanja stranačkih i drugih paravojski. Vojnici i policajci treba da se ponašaju prema zakonu, a njihova ljudska prava da se poštuju kao i u slučaju ostalih članova društva.

17. SRBIJA – LAIČKA DRŽAVA

U Srbiji se ne poštuju ustavne odredbe o odvojenosti države i crkve. Nastojaćemo da se ovaj pogrešan pristup ispravi. Država neće organizovati verske obrede ni na koji način, na javnim mestima, u državnim institucijama, vojnim, medicinskim, obrazovnim i drugim objektima. Država će zaista biti sekularna. Ispovedanje vere, kao jedno od ljudskih prava, biće slobodno i stvar svakog pojedinca, što znači da se učešće u verskim obredima nikom ne može nametati.